Zrcalni neuroni i njihov značaj za obrazovanje odraslih

Mozak, kao središnji procesor ljudskoga tijela zahtijeva pažnju, brigu i odgovornost ljudskih bića jer unutarnja struktura mozga bitno ovisi o tome što i kako mislimo, što i kako učimo, što i kako radimo, kako se prehranjujemo te kako komuniciramo s okolinom i drugim ljudima. Odgovornost je svakog ljudskog bića da vlastiti mozak „hrani“ konstruktivnim mislima, osjećajima i podražajima jer time osnažuje neuronske veze koje grade strukturu našeg mozga.

Istovremeno odgovornost imamo i prema svim drugim ljudskim bićima s kojima komuniciramo, živimo i radimo jer svaki naš postupak,  naša misao, emocija, način na koji razgovaramo s drugim ljudskim bićima i kako ih poučavamo bitno utječe na strukturu mozga drugih osoba.

Neuroznanost je to spoznala otkrivši postojanje tzv. zrcalnih neurona. Zrcalni neuroni, odnosno mreže tih neurona aktiviraju se kada se pojedinac ponaša ili kada promatra istu aktivnost koju izvodi neka druga osoba, oponašajući postupke osobe koja je promatrana. Mozak reflektira ono što vidi, ono što čuje, ono čemu svjedoči. Brain imaging  mjerenja su pokazala da se promatranjem osobe koja je u pokretu, u mozgu osobe koja ju promatra aktiviraju slična područja u mozgu onima koja se aktiviraju kada pokrete izvršavamo sami. Dakle, kada su dvije osobe u interakciji, iste strukture unutar mozga su simultano aktivirane u oba mozga.

U procesu učenja, imitacija kao oblik učenja zahtjeva razumijevanje i znanje zadatka koji se uči, kao i sam čin izvršenja zadatka. Isto tako, to ukazuje da praksa obrazovanja odraslih u kojoj se prakticiraju pokazne vježbe može do određene granice u osobama koje promatraju stvoriti nove veze u smislu početka učenja nove vještine. No, da bi se neka vještina usvojila, nužno je da iz te promatrane, apstraktne dimenzije, onaj koji uči, promatrane pokrete i sam učini, kako bi utvrdio i ojačao novonastale neuronske veze uslijed aktiviranja zrcalnih neurona. Zrcalni neuroni također ukazuju da je komponenta aktivnosti važna u kontekstu učenja, odnosno da je motorička aktivnost važna za percepciju, komunikaciju i interakciju.

Uloga zrcalnih neurona može se pojasniti i na primjeru poučavanja bilo koje sportske i rekreativne aktivnosti, kao što je na primjer yoga. Učitelj yoge koji poučava asane (položaji tijela) na svakom satu yoge demonstrira i pokazuje položaje tijela koje prate praktikanti na način da promatranjem i upotrebom osjetila vida položaje tijela koje su vidjeli prenose u vlastitu praksu i vlastite položaje tijela. Prateća verbalna uputa učitelja o tome kako izvesti pojedinačne asane doprinosi dubljoj interpretaciji i boljem razumijevanju onoga što  je praktikant opazio kroz aktivaciju neurona, a posebice zrcalnih neurona.

Ove nam spoznaje ukazuju da svako naše ponašanje, da svaka izgovorena riječ i proživljena emocija doživljavaju svoju refleksiju kod osoba koje su nam u blizini i koje nas promatraju. Sve je povezano, što znači da se i poučavanje odraslih odvija na puno više razina nego što to golim okom može opaziti pa i onda kada smo samo usmjereni na poučavanje neke vještine.

Objavljeno u: „Sposobnost i kompetencija cjeloživotnog učenja s gledišta spoznaja neuroznanosti o učenju odraslih osoba”,  Šesta međunarodna konferencija o obrazovanju odraslih, Vodice 2013, http://www.andragosko.hr/wp-content/uploads/2020/10/zbornik-had-vodice-2013.pdf