Cjeloživotnim učenjem do više razine inteligencije

Kažu nam da trebamo učiti cijeli život ako želimo biti kompetitivni na tržištu rada. Učimo da bi savladavli i usvojili nove vještine koje su nam potrebne za obavljanje poslovnih aktivnosti. No, što zapravo znači kontinuirano učiti i može li se cjeloživotno učenje promatrati u širem kontekstu od usvajanja novih vještina i kompetencija?

Kada učimo, događa se aktivnije signaliziranje među neuronima mozga što povećava sposobnost povezivanja s drugim neuronima, tj. stvara se veći broj sinapsi. Takve su promjene uočljive jedino u dijelovima mozga koji se više aktiviraju. One su rezultat ponavljajućeg odašiljanja signala specifičnih neurona uključenih u iskustvo i doživljaj učenja, kao i kemijskih spojeva (endorfin, dopamin, kortizol, itd.) koji prate emocionalnu dimenziju učenja. Što je više područja u mozgu uključeno u proces učenja, to će i promjena na neurološkoj i biološkoj razini u mozgu biti izraženija i značajnija.

Kroz osjetila primamo informacije iz okoline a potom slijedi refleksija, odnosno povezivanje i asociranje podataka u skupine informacija na temelju već postojećih iskustava i odnosa između informacija. Stoga stupanj razumijevanja novih informacija ovisi o izgradnji asocijacija između prošlih i novih događaja. To je ujedno i najsporiji korak u procesu učenja, upravo zbog faze refleksije koja je često ispuštena ili zaboravljena u procesu poučavanja, a potom i tijekom samo-učenja odrasle osobe. Nakon kreiranja novog značenja i usvajanja novog znanja, poželjno bi bilo testirati nove usvojene vještine i znanja u realnim okolnostima (primjena znanja, vještina i kompetencija na radnome mjestu). Usvajanje novoga započinje od jednostavne reprodukcije činjenica i nastavlja se sve do kreiranja novoga, odnosno inoviranja. Iz toga se može zaključiti da kreiranje novoga znanje zahtijeva jaču moždanu aktivnost i cjelokupnu integraciju postojeće neuronske mreže. To upućuje da oni koji poučavaju trebaju dozvoliti da oni koji su poučavani samostalno usvoje nove činjenice te ih povežu sa vlastitim iskustvom i predznanjem, umjesto da se od njih zahtijeva reprodukcija činjenica ili niža razina znanja.

Okruženje koje podržava i omogućava iskustveno učenje, omogućit će stvaranje novih neuronskih veza i ojačavanje postojećih. Ujedno će omogućiti propitkivanje onoga što se uči s obzirom na postojeće iskustvo. Kada se odrasloj osobi koja uči omogući slobodno interpretiranje i objašnjavanje činjenica i iskustava, odnosno kada se omogući komunikacija i dijalog / razgovor o onome što se događa tijekom učenja, tada je najvjerojatnije da će doći i do promjena, kako u neuronskoj strukturi, tako i u ponašanju.

Limbički sustav i neokortekst mozga su međusobno povezani, a to znači da kognicija i emocije stvaraju neodjeljivu cjelinu. Točnije i detaljnije, aktualna istraživanja mozga ukazuju na međusobnu povezanost emocionalnih, kognitivnih, vegetativno-hormonalnih i senzomotoričkih komponenti koje utječu na psiho-fizičke manifestacije u ponašanju odrasle osobe. To ukazuje da tvrdnje o učenju koje uključuje višedimenzionalnost i višeosjetilnost itekako dobivaju svoju potvrdu i mogu poprimati sve veće značenje za učenje i poučavanje odraslih osoba (sinergija više vrsta inteligencija kao što su IQ, EQ (emocionalna inteligencija), SQ (spiritualna inteligencija)).

Za najbolje rezultate u učenju, mozgu su potrebni konkretni primjeri i egzaktne situacije umjesto apstraktnih teorija i pravila. Razlog tome leži u činjenici da apstraktna pravila zahtijevaju konkretne unutarnje strukture (dakle neuronske strukture u mozgu) koje se mogu stvoriti jedino ako se iz primjera, dakle iskustvene i doživljene prakse, zaključuje o teorijama.

To nas upućuje da je cjeloživotno učenje neophodno za održavanje kontinuirane razine kognitivne i emocionalne zrelosti. Ono nam također omogućava bolje razumijevanje okolnosti i uvjeta u kojima živimo i radimo te nam može biti podrška na putu uvođenja promjena u različitim životnim sferama i faza života. Učiti je poželjno jer nas učenje oblikuje i nadograđuje ili ispravlja pogrešno usvojena znanja.

Objavljeno u: „Sposobnost i kompetencija cjeloživotnog učenja s gledišta spoznaja neuroznanosti o učenju odraslih osoba”,  Šesta međunarodna konferencija o obrazovanju odraslih, Vodice 2013, http://www.andragosko.hr/wp-content/uploads/2020/10/zbornik-had-vodice-2013.pdf