Uloga neuroplastičnosti mozga u poučavanju odraslih i cjeloživotnom učenju

Učenje se događa tijekom cijelog života, na svjesnoj ili podsvjesnoj razini. Neuroznanost je spoznala da ljudski mozak ima svojstvo plastičnosti, tj. prilagodbe neuronske mreže novim situacijama (neuroplastičnost). Mozak ima sposobnost reorganizacije, kako u svojoj strukturi, tako i u svojim funkcijama. Mozak odraslih osoba, dakle, sposoban je učiti, usvajati i obrađivati nove informacije i u odrasloj dobi, što daje neurološku/biološku potporu zahtjevu koji se stavlja pred odrasle osobe, a koji se odnosi na cjeloživotno učenje tijekom radnog vijeka. Plastičnost mozga omogućava oblikovanje mozga stjecanjem iskustva. To je sposobnost neurona da mijenjaju međusobnu strukturu i odnose uslijed iskustvenih doživljaja nastalih zbog zahtijeva okoline. To ujedno znači da je svako savladavanje nove vještine i njezino uvježbavanje, prakticiranje i primjenjivanje, koje vodi ka stjecanju kompetencija, popraćeno neurološkim promjenama u mozgu odrasle osobe. Iz tog je razloga nužno neku novu vještinu ponavljati kako bi informacijski zapis između neurona ostao što dugotrajnijii i što „čvršći“. Određeno prethodno iskustvo i informacije vezane za to iskustvo koje su pohranjene u mozgu, mogu ponekad predstavljati prepreku u savladavanju neke nove vještine ili usvajanju novoga znanja. Stoga je za praksu poučavanja odraslih važno preispitati i valorizirati prethodno stečeno znanje i iskustvo odrasle osobe kako bi se otvorio slobodan put za usvajanje novih znanja i vještina, odnosno za širenje i nadogradnju neuronske mreže.

Mozak odrasle osobe sposoban je mijenjati se i može apsorbirati promjene iz okoline i u odrasloj dobi. Da bi njegova sposobnost plastičnosti došla do izražaja, mozgu je potreban vanjski i unutarnji konstruktivni poticaj. Nova iskustva, novi doživljaji, nova okruženja, novi ljudi, itd., mogu potaknuti bitne fiziološke promjene u mozgu samo unutar nekoliko dana, a one mogu utjecati i mogu ubrzati fizičko, kemijsko i funkcionalno preoblikovanje mozga.

Mozak odrasle osobe „dozvoliti“ će promjenu ako procjeni da je promjena važna i poželjna za mozak i preživljavanje. To ovisi o zdravlju središnjeg živčanog sustava pomoću kojega komuniciramo s okolinom.

Plastičnost mozga ograničena je postojećim neuronskim strukturama koje su nastale tijekom cjelokupne biografije (povijesti) učenja odrasle osobe.  

U prilogu dokazima o promjenjivosti unutarnje struktura mozga, studije o plastičnost mozga odraslih osoba pokazale su da je značajan napredak u funkciji i / ili oporavku od gubitaka informacija u području doživljaja, spoznaje, memorije, motorici, moguć koristeći odgovarajuće pristupe i programe vježbanja i promjene ponašanja.

Istražujući sposobnost neuroplastičnosti mozga, neuroznanstvenici su došli i do spoznaja da se u ljudskom mozgu neprestano stvaraju novi neuroni, nove veze i nove sinapse. Neurogeneza je proces stvaranja novih neurona i može biti važan za procese adaptiranja i obnavljanja neurona kod odraslih osoba. To ukazuje da tijekom života, neprestano iznova nastaje poticajna biološka mogućnost i stvara se biološka predispozicija za učenjem. Takva spoznaja trebala bi potaknuti i ohrabriti odrasle osobe da u bilo kojem trenutku života intenziviraju moždane aktivnosti učenja jer struktura mozga ovisi o njegovoj primjeni. Istraživanja plastičnosti mozga ukazala su da se mozak mijenja i u fizičkoj strukturi (neuronske veze i mreže) i u funkcionalnosti. Učenje oblikuje mozak i njegove kognitivne sposobnosti, što bitno utječe na svako buduće učenje i ima implikacije, kako na obrazovanje odraslih, tako i na cjeloživotno učenje.

Razumijevanje točnih mehanizama stvaranja novih neurona i nove memorije, pružit će široj odrasloj populaciji i obrazovanju odraslih temelje za potporu u što učestalijem sudjelovanju odraslih osoba u cjeloživotnom učenju.

Dugo se vjerovalo da cerebralni korteks, dio mozga koji je uključen u procese donošenja odluka, razmišljanja, učenja, kognicije i procesuiranja informacija, kao i ostali dijelovi mozga, dostižu razvojni plafon u mladoj dobi i da promjene u kasnijoj životnoj dobi nisu više moguće. Međutim, neuroznanost je spoznala da ljudski mozak nije statičan i da ima karakteristike promjenjivosti raspodjele i povezivanja neurona, dakle fizičke strukture mozga, uslijed promjena koje dolaze iz vanjskog svijeta, ali isto tako i uslijed promjena koje se događaju upotrebom (aktivacijom) moždanih stanica. Što su moždane stanice aktivnije, što su podražaji u neuronskoj mreži intenzivniji, češći i učestaliji, to su i promjene učestalije i poželjnije za održavanje i uvećavanje kapaciteta aktivnog mozga. To znači da će pri stjecanju novih vještina i kompetencija mozak odrasle osobe, uslijed novih doživljaja i podražaja iz okoline stvarati nove neuronske veze i sinapse koje će potaknuti i omogućiti učenje. Brzine stvaranja neuronskih veza i sinapsi razlikuju se kod svakog pojedinca pa će time brzine savladavanja novih vještina i usvajanja novih kompetencija biti različite. Te su razlike izraženije kod odraslih osoba kod kojih mozak već ima formiranu unutarnju strukturu i kapacitet. Odrasle osobe koje kontinuirano uče, čitaju, žive i rade u okruženju koje djeluje stimulirajuće i zahtjevno naspram mozga (u kontekstu kontinuirane upotrebe kognitivnih sposobnosti), imat će jače neuronske veze i sinapse, odnosno njihov će mozak biti jači u apsorpciji informacija.

Zaključno, svakodnevnim učenjem novoga, održavamo mozak u aktivnom stanju i omogućavamo mu da stvara nove neuronske veze kako bi smo se lakše snalazili u novim životnim situacijama koje od nas zahtijevaju kreiranje novoga, rješavanje problema, donošenja odluka, prevladavanje stresa, itd.

Objavljeno u: „Sposobnost i kompetencija cjeloživotnog učenja s gledišta spoznaja neuroznanosti o učenju odraslih osoba”,  Šesta međunarodna konferencija o obrazovanju odraslih, Vodice 2013, http://www.andragosko.hr/wp-content/uploads/2020/10/zbornik-had-vodice-2013.pdf